Anđelin Osmeh -I.T.M.M.- 2003
Prvi studijski album benda, sa Reljom Ilićem za bubnjevima. Sniman je u periodu od marta do oktobra 2002 u studiju A kod Vladimira Antonova,
koji je bio i producent i snimatelj albuma. Bend je ušao u veliki, dotada najveći posao u svom životu, a da nije ni znao sve pesme koje su se
našle na albumu da odsvira. Dve pesme sa albuma,"Hm..." i "Darko" odsvirane su uživo. Album otvara uvodna rokacina "Dačho", tada zaštitni znak
benda, zatim ide "Borba za Opstanak", retko kad uživo svirana, što se isto može reći i za sledeće 4 pesme She is There, Močvara, 3.59, Hellroom.
Tek sa pesmom "Ja sam Rođen Bolestan" ostvaruje se kontinuitet na albumu i počinje zreliji, kvalitetniji deo albuma. Ekscentrična oda
"Having a Great Escape" lepo ilustruje nervno stanje članova benda. Naredna "San" je omiljeni deo repertoara možda najoriginalnija pesma na
albumu uz autobiografski tekst. Sledeća "Lord" takođe unapređuje album, baš kao i poluautobiografija "Šminka". "Još Jedna Slika na Kocu" je
jedina 1oo% grunge stvar na albumu i najbolje je producirana pesma. "Darko" je eksperimentalna pesma sa psihotičnim saxofonom u pozadini i nabijanjem
šrafcigera i turpije u gitaru. Zatim idu dve core stvari "Daddy" i "Kocka", sa (blago rečeno) smelim tekstom. I za kraj "Hm...", prava kulminacija na
pravom mestu. Album je izašao 22.9.2003. u produkciji izdavačke kuće ITMM.
Toliko o podacima, sad malo filozofiranja. Album nije vrhunac domaće produkcije ali je zasigurno neuporedivo bolji od albuma "Rare & Not Optimistic".
Žanr albuma je jako teško odrediv, bend zvuči znatno oštrije u odnosu na prethodnika i nema nameru da pravi kompromise sa slušaocima, težak u svakom
slučaju (skoro 70 min). Naziru se bitniji uticaji psihodelije sa hipnotičkim ponavljanjem stihova, do kulminativnog vrištećeg vokala sa gitarama koje
su daleko sklonije noiseu u žešćim delivoma, nego npr. hard-rocku ili heavy metalu. Bas linije nemaju ni trunke funka u sebi tako da ritam ispoljavaju
u intervalima koje su bliže gitari nego basu kao ispostavi bubnja. Najbliži osećaj je da kad preslusate ceo "Anđelin Osmeh" imate sličan ukus u ustima
kao da ste preslušali neki kasniji album od grupe Soundgarden. Cross-over više žanrova uz bendovu prepoznatljivu ekscentričnost čini da album nije na
prvu loptu, ali da je potencijal uočljiv. Bend nije ni čemu robovao prilikom snimanja, osim svojoj tehnici(čitaj relativno ograničenom muzičkom obrazovanju).
Bend je više nego teško našao izdavača za ovaj poduhvat nailazeci na zatvorena vrata i od onih koji su toliko ograničeni da npr. u sred Srbije izdaju samo
izvođace koji pevaju na engleskom jeziku. Ovim albumom bend je zagazio u "zvanična" izdanja ali pitanje je koliko će zombi-generacija (naslednik turbo-dizel
a zatim fensi generacje u evolutivnom procesu degradacije čovečanstva) moći da razume i uživa u pesmama u kojoj su teme samoubistvo, smisao življenja, bunt
prema pretpostavljenima, noćne more, homoseksualizam, incest, silovanja, mržnja prema policajcima i niz dobro skrivenih tema u tekstovima na albumu koje nisu
baš uvijene u celofansku foliju (bend otvoreno koliko i skriveno psuje i pljuje na albumu).
Link za preuzimanje albuma:
http://www.megaupload.com/?d=I4U6PKU8 | |
 |
|